HOME
Dušica Pejić, 05.03 - 1803 2008. Otvaranje izlozbe je u sredu 5. marta u 19h.

Kada se opus Dušice Pejić posmatra pogledom slikarskog analitičara reklo bi se da on reprezentuje onu poetsku liniju koja je inače veoma retka pojava u domaćem slikarstvu – apstraktni diskurs zacet negde na početku prošlog veka u ne baš naj jasnijoj jezickoj artikulaciji, nastavljen tokom šezdesetih godina enformelnom fazom a zatim praktikovan tek u delima pojedinih umetnika da bi, eto, u njenom delu, nastavio jednu od najznacajnijih revolucija u umetnosti –pretvaranje slike prozora u sliku objekat.
U takvoj situaciji Dušica Pejić, cije je delo koliko usamljeno toliko i posebno, vodi veliku borbu da afirmiše <čisto> slikarstvo kako bi njegov jezik sacuvala od spoljnih uticaja, raznih šumova i vibracija koje stalno napadaju i podrivaju njegov bazični sistem. U svojoj borbi ona se čak lišava hromatskih efekata, vizuelnih atrakcija koje proizvodi kolorističko bogatstvo kako bi doživljaj redukovala unutar jednog ograničenog spektra. Što bi značilo i to da svodjenjem palete na izbor tonova crno-sivo-plavo-bele game, eliminiše proizvoljnosti eruptivnih emocija koje proizilaze iz gestualnog kolorizma koji su koristili apstraktni slikari kao što su Pierre Soulages, William De Koonig, Georges Mathieu,Antonio Saura (Pjer Sulaž, Džordž Metju, Viljem de Kunig, Antonio Saura). No to ne znači da gest ne postoji. Naprotiv, snažan potez kao osnovna jezička sintagma njenog slikarstva jeste sklop oko koga se odvija slikarska radnja. Njime se postiže turbulentna situacija u samom središtu koja se zatim širi prema rubovima slike gde se smiruje u monohromnim strukturama veoma bogatog estetskog potencijala. Na kontrastu preparirane monohromije i snažnog gesta koji iz nje izvira (ili se na njoj odvija) zasniva se strategija njenog slikarstva. Kada ovaj diskretni, uravnoteženi ali i veoma snažni hromatski konstrukt dodatno dramatizuje crvenim potezom sa utiskom agresivnog klina u telu slike onda ona takvom odlukom čini svesni prestup kako bi potencirala princip <dinamicne ravnoteže> koja nema sličnih uzora u bližem okruženju.
Ako bi neko stoga postavio pitanje šta je subjekt ovog slikarstva i kakav je njegov konteskt bez i malo oklevanja možemo reći - sam umetnik sa svojim estetskim, mentalnim, emotivnim i fizickim svojstvima je subjekt i kontekstovog slikarstva. Ili, još uže, sve ono što je vidljivo na slici u isto vreme je i subjekt slike.
No, to ne znaci da u jednom raširenijem pogledu, ako se vratimo na tezu sa pocetka ovog teksta, ova izložba ne artikuliše poziciju apstraktnog slikarstva na savremenoj domaćoj sceni sa namerom da kontekstualizuje vrednost <centra> sa namerom da se rehabilituju sve one vrednosti visoke moderne koje su u talasima rata, tranzicije, agresivnog i vulgarnog tradicionalizma, kontroverznog postmodernizma i cesto ne kriticki korišcenih postupaka avangardizma nestali ili bili potisnuti sa scene. Ova pozicija u isto vreme ima i estetsku i etičku vrednost s obzirom da je ovakva umetnost u svojoj usamljenoj težnji za stabilnim vrednostima izložena vetrometini proizvoljnosti koja danas vlada na aktuelnoj sceni.

SlavkoTimotijević



Dušica Pejić, 1976
2004. Diplomirala na AU u Novom Sadu, na slikarskom odseku, u klasi prof. Milana Blanuše.
2007. Završila specijalisticke studije na FLU u Beogradu, na slikarskom odseku, u klasi prof. Gordana Nikolića.
2005. Clan ULUS-a.Samostalne izložbe2003. Galerija 'DA' Novi Sad
2005. Galerija '73 Beograd
2006. SKC, intervencija u prostoru - Dušica Pejić i prof. Vladeta Jerotić Beograd
2008. ARCO ART Majami SAD+381 64 295 29 96
pejicdusica@yahoo.com